
Pre 13 godina umro je Milan Mladenovic. Tada sam bio u vojsci, odsecen od civilizacije, tako da sam vest saznao nesto kasnije. Secam se da je bila nedelja, a na programu generalno sredjivanje prostorija, poznatije kao GSP. Mene je zapalo sredjivanje spavaone. Tu je bio jos jedan lik, jedan od retkih u cijem prisustvu se moglo slusati nesto sto nisu narodnjaci.
Nadjosmo neku radio stanicu na kojoj je isao EKV. Posle EKVa, opet EKV. I tako skoro dva sata, dok na kraju covek iz crne kutije ne rece Postovani slusaoci, bila je ovo emisija posvecena nedavno preminulom Milanu Mladenovicu. Jebote, da je neko rekao da je rat zavrsen, pre bih poverovao.
Uz Azru, EKV je bio bend koji sam obozavao. Mislim da sam u jednom momentu znao tekstove svih pesama ova dva benda. Diskusije o tekstovima EKVa su verovatno najozbiljnije rasprave koje smo vodili, ili pokusavali da vodimo, u to vreme. Uvek je bilo zanimljivo cuti od nekoga starijeg kako on vidi te tekstove, jer tada neke stvari nismo kapirali. Nije se imalo dovoljno godina za tako nesto.
Njegovi tekstovi su mi uvek bili izazov. Sa malo reci je govorio mnogo i trebalo je citati izmedju redova. Ili povezivati stvari malo drugacije. Kada je nesto banalno receno to je nemoc. Ucestvovao je u jednom projektu ciji tekst nije zahtevao ozbiljniju analizu, niti je imao skrivenih poruka, ali dzaba. Slusaj ‘vamo nije doprla do svesti onih koji su mogli da uticu na dogadjaje. Pobedila je narodna muzika.
Gledao sam ih samo jednom uzivo, 1993. u Novom Sadu. Zao mi je sto se nisam rodio nekih 10ak godina ranije. Zbog benda koji je obelezio jedan period mog zivota.
[youtube=http://youtube.com/watch?v=YzP44GBFyaQ]
[youtube=http://youtube.com/watch?v=TMFhsNPldbI]