Sta ima?
Ann Arbor se smrzavao sa razlogom i prikupilo se oko 220 tona hrane. Lep je osecaj biti deo toga i ziveti medju takvim ljudima. Razgovarao sam sa jednom zenom, koja je, recimo, u kasnim cetrdesetim. Ispisala je cek. Pre dva dana je ostala bez posla. Kaze da je mnogo ozbiljniji problem sto neko nema sta da jede, nego sto ona nema posao. Svaka cast.
Potrosilo se para za garderobu za Bozicne zurke, koje organizuje valjda svaka firma. Potrosilo se para na Bozicne poklone. I onda prodje Bozic. I onda bude rasprodaja. Velika rasprodaja. Najveca rasprodaja. Sve je jeftinije 40-80%. I sad ce da se rasprodaje dok se sve ne proda.
Od srede na posao dolazi oko 10% zaposlenih. Ostali su na odmoru. Brojno stanje software departmenta - jedan. I brojevima 1. Ja. Nikad manje stresa. Nikad produktivniji, cini mi se. Telefon mi nije zvonio tri dana. Tri dana bez ijednog sastanka. Jebote, al’ je dobro.
Protekla godina uopste nije bila losa, cak se moze reci da je bila dosta dobra. Rekao bih za nijansu slabija od prethodne. Ta prethodna je bila mnogo dobra, verovatno najbolja do sada. Sledeca bi trebala da bude jos bolja. Od Deda Mraza ocekujem vise vremena za citanje knjiga koje se ne bave programiranjem, project managementom i sl. Nije mnogo.
Sutra u ovo vreme cu biti na jednom lepom suncanom mestu. Bermude i papuce umesto jakne/kaputa i poludubokih cipela. Sunce i okean umesto snega. I tako narednih 9 dana. Pravi odmor. Prva stvar koja se mora uraditi cim se tamo stigne je stati bos na pesak, pustiti talase da zapljuskuju noge i odnose pesak ispod istih. Mogao bih tako svih devet dana. Samo zbog toga volim more/okean.
A vi, drugarice i drugovi blogeri, budite mi zdravi i veseli, pa se citamo i komentarisemo i u 2008. ![]()
