Coca Cola je to
Beograd, godina 2001. U sklopu firme u kojoj sam tada radio bio je restoran za zaposlene. Uz rucak se dobijala i casa soka. Nisu davali repete. Jedan “mangup” je uzeo plasticnu flasu Coca Cole od dve litre sa pulta i krenuo u svoju kancelariju. Tetkica je popizdela.
- Dje si pos’o s tim? Vrci tu Coca Colu.
- (kulira tetkicu i izlazi iz restorana)
- Vide l’ ovoga? Vrci to. Cujes ti mene?
- (izgleda da ne cuje)
- Ma dacu ja tebi (uzima “telefonski imenik” firme i trazi lokal lopova. Uzima telefon, kuca broj).
***
- Halo?
- Vrci tu Coca Colu.
- !?
- Sta se pravis blesav? Vrci tu Coca Colu.
- Molim!?
- Nemoj ja tamo da ti dolazim. Vrci tu Coca Colu.
- Ko si ti luda zeno? Sta hoces od mene? Kakva Coca Cola?
***
Zaprepasceno lice tetkice. Brzo spusta slusalicu.
- Ajme.
- ?
- Ajme meni.
- Sta je bilo?
- Dobila sam njega.
- Koga?
- Njega.
***
Kada napizdjena tetkica krene da zove nekoga ko je uzeo Coca Colu, a ciji se broj lokala razlikuje u samo jednoj cifri od lokala direktora, desava se ovo iznad. ![]()
a to sto je ustvari direktor i drpio tu CC to da ne spominjemo LOL
Ko još normalan pije CC?
Baba kelnerica ima telefonski imenik??? Ajme, pa to napredna kompanija.
@ominotago: lopuza direktorska
@etotako: pored telefona na zidu visi par plastificiranih listova papira sa brojevima lokala. napredno? 
napredno gde nije!
zamisli da nisu plastificirani
da nisu plastificirani bili bi mnogo masni
to se zove pravljenje pargamenta u kujni
parchment kitchen
FENOMENALNO.